Rizling rajnski sorta je treća po zastupljenosti u Hrvatskom zagorju i zauzima površinu od 79,5 ha. Dozrijeva početkom trećeg razdoblja, a s obzirom da kasno kreće, izbjegava kasne proljetne mrazove.

Pogodan je za mješoviti rez, a najbolje rezultate daje na južnim položajima različitih tipova tala. Dobre je oplodnje i srednje rodnosti, a zbog visoke otpornosti na niske zimske temperature izuzetno je prikladan za proizvodnju predikatnih vina. Ima dobru srodnost sa većinom danas poznatih podloga, ali je osjetljiv na bolesti, posebno sivu plijesan. Osjetljiv je na prekomjernu gnojidbu dušikom.

Vina, posebno sa dobrih položaja, mogu biti iznimne kakvoće, voćno-cvjetnih aroma, visokih kiselina, zbog čega su često s ostatkom šećera.

Sorta Kraljevina snažnog je i bujnog rasta, visoke i neredovite rodnosti. U Hrvatskom zagorju pokriva površinu od 52,3 ha.

Dozrijeva u trećem razdoblju, a kreće s vegetacijom srednje kasno do kasno, čime izbjegava kasne proljetne mrazove. Nije posebno osjetljiva na gljivične bolesti, osim u vlažnim godinama na sivu plijesan. Nije otporna na niske zimske temperature, a otpornost ovisi o ishrani i kondiciji trsa te vremenu pojave niskih temperatura u razdoblju mirovanja loze. Daje izrazito visoke prinose, o čemu treba voditi računa pri ostavljanju opterećenja. Dobre rezultate daje na mješovitom rezu.

Općenito je osrednje kakvoće, ali na dobrim položajima i propusnim i toplim tlima daje dobru kakvoću grožđa. Koncentracija šećera je niža do srednja, a ukupna kiselost je redovito visoka.

Vino je svježe i skladno, ugodnih sortnih aroma, svijetle žutozelene boje, pogodna za kupažiranje. Kraljevina se ističe visokom unutarsortnom varijabilnosti, pa unutar sorte možemo naći različite tipove koji se razlikuju po boji i izgledu kožice, o čemu u pravilu ovisi i kvaliteta vina.

Pinot sivi u Hrvatskom zagorju zauzima površinu od 14,7 ha. Trs je srednje bujan, a kretanje vegetacije je rano, zbog čega je osjetljiv na kasne proljetne mrazove.

Prikladan je za različita tla ali ne podnosi previše vlažna ni vapnenasta tla. Odgovara mu uzgoj u umjerenoj klimi na položajima s dobrom ekspozicijom. Prikladan je za razne sisteme uzgoja i rezidbe, ali ne prevelike ekspanzije i opterećenja. Rezidbu u zeleno treba izvoditi u optimalnom vremenu i prorijediti vegetaciju zbog smanjenja napada sive plijesni, na koju je vrlo osjetljiv. Grozd je malen, cilindričan, zbijen s jednim krilcem, a bobica malena, jajolika, sivoružičaste kožice.

Dozrijeva u drugom razdoblju, a vina, ovisno o tehnologiji prerade, variraju od laganijih, svježih, slamnatožute boje i laganije arome, pa do robusnijih vina gotovo rosé boje dobivenih maceracijom grožđa.

Sorta Moslavac u Hrvatskom je zagorju posađena na 13,2 ha. Dozrijeva u trećem razdoblju, bujnog je rasta, a zbog visokog rodnog potencijala i visokog opterećenja rodnim pupovima promjenjivih je prinosa.

U kišnim i hladnim godinama dolazi do problema sa cvatnjom i pojave rehuljavosti, pa je potrebno pinciranje. Otporna je na niske temperature. Zbog tanje i mekše kožice osjetljiva je na pepelnicu i sivu plijesan, pa je potrebno tražiti prozračnije terene.

Kakvoća grožđa ovisi o ekološkim uvjetima uzgoja, godini, agrotehnici i prinosima. Vina karakteriziraju nježne, nenametljive arome, a u dobrim godinama i sa dobrih položaja mogu biti iznimne kakvoće.

Sorta Plavec žuti karakteristična je za područje sjeverozapadne Hrvatske, a u Hrvatskom zagorju pokriva površinu od približno 7 ha.

Dozrijeva kasno, početkom trećeg razdoblja. Sorta je srednje bujnosti. Prikladna je za srednje i više sustave uzgoja, traži duži rez rodnog drva, inače prebuja. Osjetljivost na pepelnicu i plamenjaču nije posebno izražena, međutim dosta je osjetljiva na sivu plijesan. Otpornost na niske temperature je dobra. Rodnost je visoka i redovita, a vino lagano, svježe, visoke kiselosti i nenametljive sortne arome.

Muškat žuti najzastupljeniji je predstavnik muškatnih sorata na području Hrvatskog zagorja i uzgaja se na ukupnoj površini od 6,7 ha.

Srednje je bujnosti, dozrijeva krajem drugog razdoblja, a u vegetaciju kreće rano. Ovisno o namjeni, moguća je berba već početkom rujna (za laganija, svježija i mirisava vina) ili sredinom te krajem rujna (za teža, jača, punija vina sa ostatkom šećera). Osjetljiva je na niske temperature i pepelnicu, a zbog zbijenog grozda i na sivu plijesan, zbog čega se sadi na prozračnim i toplijim položajima lakšeg sastava tla, na povišenim sustavima uzgoja te zahtjeva redovito plijevljenje i primjenu djelomične defolijacije. Najbolje rezultate daje na karbonatnim tlima te zahtjeva odgovarajuću podlogu.

Najbolje prinose daje na dužem rezu. Kvaliteta grožđa ovisi o godini, ali u pravilu je izvrsne kakvoće, sa visokim kiselinama. Jedan je od predstavnika muškatnih vinskih sorata.

Vino je svijetožute-zelenkaste boje, aromatično, visokoalkoholično, puno i skladno. Radi izraženih senzornih svojstava i punoće, moguća je primjena raznovrsnih tehnologija proizvodnje vina (duža ili kraća maceracija) i proizvodnja različitih tipova vina (vina sa ostatkom šećera, desertna vina).

Muškat bijeli je sorta srednje bujnosti te dobre i redovite rodnosti.

Zahtjeva lagana propusna tla, a podnosi dosta vapna. Zahtjeva suhu i toplu klimu, dobar položaj, ekspoziciju i strujanje zraka. Prikladan je za razne sisteme uzgoja i rezidbe, ali umjerene ekspanzije i umjerenog opterećenja rodnim pupovima. U južnijim krajevima moguća je primjena pune mehanizacije, a na sjeveru su potrebni i zahvati rezidbe u zeleno radi potpunog dozrijevanja i čuvanja od napada sive plijesni.

Vina su slamnato žute su boje sa zlatnim odsjajem, intenzivnog mirisa i arome, umjereno ekstrakta i puna, izvanredne finoće.

Kerner je novija njemačka aromatična vinska sorta bijelog grožđa, križanac Rizlinga rajnskog i Trollingera. Za razliku od Rizlinga, adaptabilna je na većinu vinogradarskih položaja i tala te daje veće prinose, ali i niže kiseline.

U Hrvatskom zagorju zauzima površinu od 2,9 ha. Grožđe sorte Kerner dozrijeva u drugom razdoblju. Bujna je sorta te otporna na niske temperature. U vinogradu je potrebna redukcija rodnosti.

Srednje je osjetljiva na pepelnicu, plamenjaču i sivu plijesan, posebno u vrlo vlažnim godinama. Vino je žućkaste boje, aromatično, voćno-cvjetnih aroma, često sa muškatnim primjesama, svježim kiselinama i punoćom u okusu.

Sorta Rizvanac  u Hrvatskom zagorju zauzima površinu od 1,6 ha. To je sorta koja dozrijeva u drugom razdoblju, bujnog je rasta te dobre i redovite rodnosti.

Zbog osjetljivosti na sivu plijesan izbjegava se uzgoj u vlažnijim i toplijim klimatima. Osjetljiva je na plamenjaču i niske temperature.

Uzgoj na povišenim sustavima uzgoja te primjena djelomične defolijacije osiguravaju dobru prozračnost trsa i smanjenje pojave bolesti. Dobro rodi na bazalnim pupova te se može rezati na kratko rodno drvo.

Vina su, posebno mlada, vrlo voćna, mirisava, pitka, umjerene jakosti te sadrže tipične arome sorte. Često se ostavljaju polusuha te se od njih nerijetko rade predikati, iako dužim ostavljanjem na trsu često dolazi do problema sa sivom plijesni. Ne ostavljaju se za starenje, već se konzumiraju mlada.

Manzoni je novija bijela sorta vinove loze, nastala križanjem Rizlinga rajnskog i Pinota bijelog. U Hrvatskom zagorju posađen je na površini nešto manjoj od 1 ha.

Dozrijeva početkom trećeg razdoblja, a kreće kasno pa izbjegava kasne proljetne mrazove. Nije previše osjetljiva na gljivične bolesti. Ima sposobnost adaptacije na većinu mikroklimatskih uvjeta i vinogradarskih tala, ali najbolje rezultate daje na brežuljkastim terenima te dubokim, ne previše plodnim i teškim tlima. Manzoni je sorta visokog kvalitativnog potencijala te daje suha vina, dobrih kiselina i jakog tijela.

Dišeća ranina je stara autohtona sorta moslavačkog vinogorja, ali zastupljena je i u ostatku sjeverozapadne Hrvatske.

To je srednje bujna sorta koja s vegetacijom kreće dosta rano, a dozrijeva krajem drugog ili početkom trećeg razdoblja. Često ima problema s oplodnjom pa joj je potrebno osigurati oprašivača koji cvate u isto vrijeme.

U praksi se dobrim pokazao Škrlet. Zahtijeva dobar položaj, a u slučaju da je oplodnja prošla dobro zahtijeva i redukciju rodnosti, jer u slučaju prevelikog opterećenja ima znatno lošiju kvalitetu. Kod ograničene rodnosti, osipanja u cvatnji, odnosno nižeg prinosa, kvaliteta je znatno bolja, pa do izražaja dolazi intenzitet specifične sortne arome, koja se često koristi kao začinska sorta u vinima.

Belina starohrvatska autohtona je sorta Hrvatskog zagorja i uzgaja se na ukupnoj površini od 3,1 ha.

Dozrijeva u trećem razdoblju, a s vegetacijom kreće srednje kasno. Bujna je sorta, otporna na zimske temperature, a zbog tanke kožice i zbijenih grozdova osjetljiva je na pojavu sive plijesni. Osjetljivost na plamenjaču i pepelnicu je prosječna. Najbolje podnosi mješoviti rez. Visokog je rodnog potencijala, ali neuravnoteženih prinosa radi podložnosti osipanju uslijed loših uvjeta u vrijeme cvatnje, neizbalansirane prihrane dušikom ili korištenja bujnih podloga.

Grožđe nakuplja nizak do srednji sadržaj šećera, uz relativno visok sadržaj ukupnih kiselina, a dobiveno vino je svježe i lagano, naglašene kiselosti i diskretnih aroma, pogodno za kupažiranje.

Belina smudna dozrijeva krajem trećeg razdoblja, a u proljeće kreće srednje rano. Rodnost je redovita te daje visoke prinose.

Osjetljiva je na bolesti plamenjaču i pepelnicu te na niske zimske temperature. Nije posebno osjetljiva na sivu plijesan, osim u kišnim godinama zbog kasnije dobi dozrijevanja. Najbolje rezultate daje na povišenim i toplim položajima. Zbog visokih prinosa potrebna je redukcija roda. Može dati laganija vina naglašene kiselosti, a pogodna je i za kupažu sa drugim sortama.

Sorta Sokol ističe se vrlo ranim dozrijevanjem grožđa, već u prvom razdoblju, a u proljeće kreće vrlo rano sa vegetacijom.

Trs je srednje do jače bujnosti, zbog čega je mogući uzgoj i na pergolama. Najbolje uspijeva na povišenim uzgojnim oblicima i uz primjenu dugog reza. Nije osjetljiva na gljivične bolesti. Primijećen je problem sa neredovitom i niskom rodnosti. Daje vina visoke kakvoće, posebnih sortnih aroma srednjeg ili jačeg intenziteta, ovisno o roku berbe.

Bujnog rasta te redovitog i obilnog roda, Belina svetokriška u proljeće kreće srednje kasno, a dozrijeva krajem trećeg razdoblja.

Sorta nije posebno osjetljiva na plamenjaču, pepelnicu ni sivu plijesan, a ne pokazuje osjetljivost ni prema niskim zimskim temperaturama.

Kvaliteta grožđa je srednja, sa srednje visokim sadržajem šećera te relativno visokim sadržajem ukupnih kiselina, zbog čega bi bila pogodna za kupažiranje s drugim sortama kojima nedostaje svježine. Srednjeg kvalitativnog potencijala, na odgovarajućim položajima, primjenom tehnika redukcije opterećenja i roda, može dati laganija i svježija vina, sa ugodnim i nenametljivim aromama.