Belina starohrvatska autohtona je sorta Hrvatskog zagorja i uzgaja se na ukupnoj površini od 3,1 ha.
Dozrijeva u trećem razdoblju, a s vegetacijom kreće srednje kasno. Bujna je sorta, otporna na zimske temperature, a zbog tanke kožice i zbijenih grozdova osjetljiva je na pojavu sive plijesni. Osjetljivost na plamenjaču i pepelnicu je prosječna. Najbolje podnosi mješoviti rez. Visokog je rodnog potencijala, ali neuravnoteženih prinosa radi podložnosti osipanju uslijed loših uvjeta u vrijeme cvatnje, neizbalansirane prihrane dušikom ili korištenja bujnih podloga.
Grožđe nakuplja nizak do srednji sadržaj šećera, uz relativno visok sadržaj ukupnih kiselina, a dobiveno vino je svježe i lagano, naglašene kiselosti i diskretnih aroma, pogodno za kupažiranje.